Boljuni - nekropola stećaka

U okolini Boljuna ima tragova iz ilirskih vremena (gradina i tumuli), a nedaleko je lokalitet Crkvina, vjerovatno iz kasnoantičkog razdoblja i ostaci vjerovatno ranosrednjovjekovnog groblja.

Stećci su poredani u redovima, svi u pravcu zapad-istok, sa nekoliko manjih odstupanja. Nekropola se sastoji od 274 stećka: 82 ploče, 176 sanduka, 12 sljemenjaka i 4 stećka u obliku krsta. Ukupno 92 stećka su ukrašeni: 29 ploča, 57 sanduka i 6 sljemenjaka, što ovu nekropolu svrstava u nekoliko većih i bogato ukrašenih nekropola.

Najčešći reljefni motivi su povijena loza sa trolistom, koja pravi borduru na vrhu ploča ili firz na stranama sanduka. Motivi su uglavnom vezani za Hercegovinu, a ovdje su zastupljeni u relativno velikom broju. Česti su motivi štita i mača, rozete, raznolikost manifestacija heraldičkih obilježja na štitovima, ponekad u kombinaciji sa polumjesecom. Na stećcima se nalazi i dosta stiliziranih rozeta sa tordiranim kružnim vijencima ili rozete s krstovima. Sljedeće po zastupljenosti su izrezbarene linije, različite bordure i motivi krsta (obični ili stilizirani), polumjesec, cvijet ljiljan, stilizirani floralni motivi sa spiralama ili grozdovima, lukovi i mačevi. Mnogo je figuralnih prikaza i kompozicija: lov na jelene, prikazi viteških borbi i plesa (kolo). Mitske životinje, lav i konjanik su također prisutni. Boljuni su jedinstveni upravo po figuri lava, žene koja drži dijete u naručju, stilizirane rozete, mitske životinje u obliku guštera i kola u kojem predvodnik jaše na jelenu.

Na stećcima u Boljunima je 19 epitafa na bosančici, koji pružaju povijesne informacije i bitne detalje o historiji kulture u BiH. U njima se spominju imena sahranjenih Bogavca Taraha Boljunovića (umro prije 1477.), Radića Vladisalića, Heraka i Radoslava Herakovića (koji leže „na svojoj plemenitoj”), Petra Vukića, njegova brata i dr. Neke od tih osoba su i dokumentirane drugim povijesnim izvorima. Članovi loze Vladisalića iz Boljuna, koji su bili iz sela Donji Vlasi, su također sahranjeni tu. Na nekoliko stećaka potpisao se majstor Grubač, prepoznatljiv po svom umjetničkom izrazu i motivima, te dijak (pisar) Semorad i drugi (majstori Milić, Zelija i Dragiša te dva dijaka Radoje i Vuk). Zbog toga se smatra da su Boljuni bili važno klesarsko, tj. umjetničko središte.

Većina stećaka u ovoj nekropoli datira iz perioda majstora Grubača (oko 1440-1460 godine) i nekoliko njegovih učenika, s kraja druge polovine 15 vijeka. U prilog tome su dva kamenoloma koja su otkrivena, jedan 200 m sjeverozapadno, a drugi 200 m istočno od nekropole, odakle se vjerovatno vadio kamen za nekropolu.

Izvor: Unesco lista svjetske baštine