Maglić

I u ljetnim danima Maglić često opravdava svoje ime, tako da vas može očekivati magla već sa Prijevora. Polazak je sa Prijevora (1659 mnv),  u ljetnim danima livade pune raznovrsnog cvijeća, sa koje odmah počinje uspon. Vrlo brzo cvijetnu livadu zamijeni sipar, padina prekrivena sitnim, a i onim malo krupnijim kamenjen po kojem je vrlo nezgodno hodati. Mora se dobro paziti jer je lako uganuti zglob. Zato se na ovakve terene ne preporučuje ići bez gojzerica koje će vas koliko toliko zaštititi. Osim toga, kada se krećete u koloni morate paziti i na kamenje koje se odranja pod nogama osobe ispred vas. Ipak je sve to lakši dio puta, kao što je već rečeno, ide se Banjalučkim smjerom, a to je ujedno najteži i najzahtjevniji pravac za uspon. Staza je polualpinistička i izuzetno fizički zahtjevna. Neophodno je osnovno alpinističko znanje i iskustvo, ne preporučuje se osobama koje se boje visine. Stiže se do stijene gdje je postavljena sajla koja treba planinarima olakšati i osigurati uspon. Tačnije rečeno trebala bi, jer je sajla u takvom stanju da vam samo može dati lažnu sigurnost.

Poslije nekih 2,5 h se stiže na vrh (2386 mnv). Pogled je, kad nema magle,  fantastičan ali kad je magla vidi se samo bjelina gdje god se okrenete. Sa vrha se nastavlja put do crnogorskog vrha Maglića. Glavni i najopasniji dio puta je već iza vas, sada se sve čini lako, kao šetnja. Ponovo divne livade pune cvijeća. Brzo se stiže na crnogorski vrh Maglića (2388 mnv). Tu nema obilježja karakterističnih za planinske vrhove u BiH, nema zastava i sandučića sa pečatom, samo mala gomilica kamenja.

Zatim je uslijedio put nizbrdo, poslije svega ovoga pomalo dosadan, preko Carevog dola do Trnovačkog jezera (1.517 mnv). Preporučujemo da se na predivnom Trnovačkom jezeru napravi pauza, eventualno nađe vremena za kupanje u toplim ljetnim danima. Od jezera se preko Suve jezerine vraća nazad na Prijevor.